Prava cijena megafarmi

Hrana za budućnost

Tlo je temelj sigurnosti hrane, ali i prva žrtva stočarskih megafarmi, zbog prekomjernog unosa kemikalija i umjetnih gnojiva.

Otpadne vode s velikih farmi i netretirani gnoj zagađuju voće i povrće patogenima poput bakterije E. coli., pa potrošači mogu dobiti trovanje hranom iz naizgled zdravih namirnica.

Amonijak, koji nastaje iz dušika koncentriranog u nakupinama gnoja, zakiseljuje tlo i zagađuje okolne usjeve izravno uništavajući njihov ekološki status.

Spas nudi ekopovrtlarstvo, koje obnavlja i čuva zemlju.

Simbolična slika. Products from the market. © David Foodphototasty

Krčenje šuma zbog širenja stočarske industrije u pokrajini Chaco, Argentina. © Martin Katz / Greenpeace

Javnozdravstveni rizik

Uništavanje tla i vode

Goleme količine nitrata, fosfata, antibiotika i patogenih mikroorganizama iz fekalija i trupla životinja, kao i kemikalija koje se koriste u dezinfekciji farmi i klaonica, zasićuju tlo i zagađuju vodu. Zbog toga nekoliko milijuna ljudi u Europi danas konzumira vodu i hranu opasnu za zdravlje.

Kanal na intenzivnoj industrijskoj stočarskoj farmi u Francuskoj. © Greenpeace

Uklanjanje tisuća leševa kokoši nakon izbijanja ptičje gripe na industrijskoj farmi. Íscar, Španjolska. © Pedro Armestre / Greenpeace

Kad antibiotici gube moć liječenja

Zbog visoke gustoće životinja na megafarmama bolesti se brzo šire unutar farmi, a mogu prijeći i na ljude te na divlje i domaće životinje. Preventivno masovno šopanje zdravih životinja antibioticima stvara superbakterije. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorava da su megafarme jedan od glavnih uzročnika superbakterija otpornih na sve poznate lijekove, zbog čega oni prestaju biti učinkoviti u liječenju čovjeka.

Životinje na megafarmama dobivaju četiri puta veću količinu antibiotika nego svi bolesni ljudi zajedno.

Zagađenje zraka

Farme uzrokuju i do 94 % emisija amonijaka u EU. Osim što uzrokuje intenzivan smrad koji se širi kilometrima, amonijak u zraku reagira s drugim tvarima, stvarajući opasne čestice PM 2,5 povezane s teškim oboljenjima dišnog i srčanog sustava.

Trovanje hranom

Čak 20 do 30 % svih trovanja hranom i opasnih inf ekcija kod ljudi dolazi izravno od piletine iz masovnog uzgoja. Bakterije iz masovnog uzgoja uzrokuju stotine tisuća teških trovanja hranom i opasnih crijevnih infekcija godišnje, što stvara ogroman teret za javno zdravstvo.

Uklanjanje tijela pilića pogođenih izbijanjem ptičje gripe na velikoj peradarskoj farmi. Íscar, Španjolska. © Pedro Armestre / Greenpeace

Slučaj megafarmi u Ukrajini

Voda koja prestaje biti za život

U Ukrajini se nalazi najveći peradarski kompleks u Europi.

Anna Danyliak, ekologinja: „Ispitivanja vode započeli smo u selima Olianytsia, Zaozerne i Kleban, koja su okružena najvećom proizvodnjom peradi u Europi. U ožujku 2026. laboratorijska analiza jednog bunara pokazala je razinu nitrata koja je gotovo 12 puta viša od sigurnosne granice (50 mg/L). Ni ostali bunari, kao ni ijedan lokalni vodovod, ne zadovoljavaju standarde. Tri bunara, koja su još prošle godine bila unutar prihvatljivih granica, sada su također premašila limit.”

Žena iz Čerkaške regije. Ukrajina. © Niels Ackerman

Cijevi iz postrojenja za „pročišćavanje“ otpadnih voda s farme peradi. Selo Stepanci, Čerkaška oblast, Ukrajina. © Niels Ackerman/Lundi

Društvene i socijalne posljedice

Život i rad u blizini ovih megafarmi postaje nesnošljiv iz više aspekata te još više potiče iseljavanje, i to sa zemljišta koje je, zbog okoliša kakav ga sad okružuje, u slaboj potražnji i može se prodati samo za izrazito niske cijene.

Skladište stajskog gnoja u blizini sela Hordijivka, Vinjička oblast, Ukrajina. ©Majda Slamova

Mještani su prisiljeni živjeti uz intenzivan smrad koji im uskraćuje mogućnost boravka na otvorenom. Izloženi su stalnoj buci kamiona koji danonoćno velikom brzinom prevoze piliće, gnoj i otpad uz njihove domove. Kuće i ceste pucaju pod pritiskom višetonskih vozila. Ovakvi megakompleksi tipično iznose dobit iz zajednice, dok se troškovi sanacije zdravlja, okoliša i infrastrukture prebacuju na građane i javni sektor.

Pukotina na kući koja se pojavila otkad su kamioni s farme peradi počeli koristiti susjednu cestu. Selo Oljanica, Vinička oblast, Ukrajina. © Majda Slamova.

Obitelj Mougel, ©Greenpeace / Wildlight / Selene Magnolia

Obitelj Mougel

Pogon je smješten tek nekoliko stotina metara od kuće Nicolasa Mougela, u francuskom selu Lescout, oca petero djece. Zbog redovite buke i nesnosnog smrada, koji se najčešće javljaju ujutro i navečer, obitelj ne može boraviti na otvorenom, a djeca u igri moraju pokrivati lica. Nicolas je iznimno zabrinut za sigurnost obitelji i toksičnost zraka koji udišu, posebice zbog svoje tromjesečne bebe.

Patnja životinja

Tisuće pilića žive u prenapučenim uvjetima i prekrivaju pod goleme hale na industrijskoj farmi. Švedska, 2012. © Jo-Anne McArthur / Djurrättsalliansen / We Animals

Iza zidova industrije

Više od 90 % industrijski uzgajanih pilića u Europskoj uniji cijeli svoj život provodi u zatvorenim halama bez ijedne zrake prirodnog svjetla, svježeg zraka, prostora za kretanje i mogućnosti iskazivanja prirodnog ponašanja.

Mnogi pilići fizički ne mogu doći do hranilica i pojilica, zbog čega u agoniji umiru od gladi i žeđi.

Izmet, prašina i amonijak nadražuju oči i dišne puteve pilića uzrokujući respiratorne bolesti i infekcije.

Ozlijedeni pilić koji se više ne može uspraviti gleda prema kameri s poda goleme hale za tov pilića. Tajland, 2022. © Haig / World Animal Protection / We Animals

Kada tijelo postane preteško

Moderni pilići, umjetno selekcionirani za ekstremno brz rast na megafarmama, zovu se „brojleri”.

U posljednjih 70 godina težina im je povećana za oko 400 %.

Tek rođeni pilić, težak 40 grama, u samo 35 do 42 dana naraste do 2 kilograma, težine za klanje. Da ljudska beba raste tom brzinom, u manje od dva mjeseca težila bi 160 kilograma.

Anatomija profita

Tijela pilića popuštaju pod teretom vlastite težine. Noge im se deformiraju ili lome, kosti i zglobovi kolabiraju, srce i drugi organi otkazuju i prije klanja. Zbog kronične boli i otežanog kretanja, mnogi cijeli život provedu nepomični u vlastitu izmetu na vlažnoj stelji, što uzrokuje bolne rane, oštećenja kože i infekcije.

Proizvod ili živo biće?

Roditeljska jata brojlera nose istu genetiku za iznimno brz rast kao i njihovi potomci. Kako bi ostali sposobni za razmnožavanje i izbjegli ozbiljne zdravstvene poremećaje povezane s prebrzim rastom, hrana im se strogo ograničava. Zbog toga tijekom života provedu više od 2000 sati u stanju kronične gladi.

Mladi broiler pilić unutar prenapučene hale na industrijskoj farmi pilića. Češka, 2020. © Lukas Vincour / Zvířata Nejíme / We Animals

Kokoši vise naglavačke na proizvodnoj liniji klaonice, boreći se i mašući krilima dok se bezuspješno pokušavaju osloboditi okova na liniji. New Stockton Poultry Market, Stockton, Kalifornija, SAD, 2024. © Jo-Anne McArthur / We Animals

Prije klaonice, piliće grubo hvataju i bacaju u transportne kutije. U naguravanju i pod težinom drugih ptica, mnogi se uguše.

Dopuštene metode usmrćivanja peradi u Hrvatskoj su: maceracija (drobljenje živih muških pilića do tri dana starosti, koji se smatraju nusproizvodom industrije jaja), dislokacija vrata, perkusivni udarac u glavu, omamljivanje električnom strujom u vodenoj kupki i omamljivanje plinom. Zbog osjećaja postupnog gušenja, kokoši otežano dišu, glasaju se i mašu krilima u pokušaju bijega.

Omamljivanje električnom strujom

Brutalna praksa vješanja živih i teških brzorastućih ptica za noge na pokretnu traku analizirane su u istraživačkim studijama. Težina modernih brojlera vrši ogroman pritisak na njihove već deformirane ili oboljele zglobove, što dovodi do pucanja kostiju te ekstremne boli, panike i mahanja krilima [EFSA Journal].

Radništvo

Radnici hvataju 25.000 pilića za prijevoz u klaonicu. Španjolska, 2009. © Jo-Anne McArthur / Animal Equality / We Animals

Izrabljivanje radnika

Radnici/e stočarske industrije imaju četiri puta više ozljeda i bolesti na radu. Satima ponavljaju iste pokrete, zbog čega je 81 % njih izloženo povećanom riziku od mišićno-koštanih poremećaja. Okruženi su bukom, smradom, krvi, izmetom, amonijakom, prašinom, kemikalijama i bakterijama. Riječ je o slabo plaćenim poslovima, s dugim i neevidentiranim radnim vremenom.

Rezultat: opekotine, slomljene šake, dijabetes, kronični bolovi u leđima, respiratorne bolesti, iritacija oči i sinusa, alergije, infekcije, rizik od moždanog i srčanog udara

Radnik vješa žive piliće za noge na proizvodnu liniju u grčkoj klaonici. Ovaj mehanizirani pogon može obraditi do 10 000 ptica dnevno. Grčka, 2022. © Milos Bicanski / We Animals

Radnik u grčkom pogonu za preradu pilića uklanja unutarnje organe zaklanih pilića i stavlja ih na pokretnu traku. Grčka, 2022. © Milos Bicanski / We Animals

Psihološki teret industrije

Radnici na farmama, u transportu, klaonicama i pogonima za preradu mesa svakodnevno su izloženi smrti životinja, nasilju, buci, neugodnim mirisima, ozljedama i intenzivnom stresu.

Rezultat: Depresija, anksioznost, noćne more, zloupotreba alkohola i droga, suicidalne misli, emocionalno otupljivanje, PTSP

Radnik u grčkom pogonu za preradu pilića uklanja unutarnje organe zaklanih pilića na automatiziranoj proizvodnoj liniji. Grčka, 2022. © Milos Bicanski / We Animals

Zagađenje okoliša

Uklanjanje 30 cm plodnog tla radi izgradnje industrijskih mega farmi. © Majda Slamova

Utjecaj na bioraznolikost i ekosustave

Megafarme pretvaraju velike površine prirode u industrijske zone i polja za proizvodnju stočne hrane, čime uništavaju šume i prirodna staništa, dom brojnih divljih životinja.

Degradiraju kvalitetu tla, čime utječu na biljke, kukce i ptice, pokrećući lančani gubitak bioraznolikosti. Stalna buka ventilacijskih sustava i umjetna rasvjeta remete ritam prirode: noćne vrste gube orijentaciju, a migratorne ptice skreću s ruta. Životinje ne mogu više komunicirati niti čuti zvukove kojima pronalaze partnere, označavaju teritorij i upozoravaju na opasnost.

Ekstremni uvjeti na megafarmama potiču brzo širenje zoonotskih bolesti, poput ptičje gripe, koje uzrokuju pomor pilića, ali i populacije divljih ptica.

Mnoge megafarme i klaonice nalaze se u blizini zaštićenih prirodnih područja, pa je divlji svijet posebno ugrožen.

Slučaj rijeke Wye u Velikoj Britaniji

Nekada zaštićen riječni ekosustav danas je kritično ugrožen naglim širenjem industrijskog uzgoja peradi, zbog čega je regija postala poznata kao „britanska prijestolnica piletine”. Goleme količine gnoja odlažu se na okolna tla, s kojih se fosfati oborinskim vodama ispiru u rijeku. To uzrokuje masovnu eutrofikaciju – bujanje algi i nestanak kisika, zbog čega biljni i životinjski život u rijeci nestaje. Stručnjaci procjenjuju da je za oporavak rijeke Wye potrebno smanjenje broja pilića u području za oko 80 %, nakon čega je donesena i presuda kojom je poništena dozvola za gradnju megafarme peradi u obližnjem Shropshireu.

RIJEKA WYE - SOS NA OBALI. Nekada je bila ponos britanske prirode, a danas je simbol njezina propadanja zbog golemog zagađenja fosfatima iz industrijski og uzgoja peradi. © Eamon Bourke / Save the Wye

Otpor u Europi

Prosvjed protiv megafarmi. Francuska. © Claire Jaillard / Greenpeace

Čist okoliš je ljudsko pravo, a ne luksuz

Građani i udruge diljem Europe sve se glasnije prosvjedima i tužbama bore protiv zagađenja okoliša uzrokovanog industrijskim stočarstvom, čime se lokalni otpori ujedinjuju u europski pokret koji zahtijeva da zaštita okoliša te prava zajednica i životinja imaju apsolutni prioritet nad profitom agroindustrije.

Dva primjera uspjeha ovog pokreta su europska građanska inicijativa „Okončajmo doba kaveza”, koja je s 1,4 milijuna potpisa pokrenula raspravu o zabrani kaveznog uzgoja u EU-u, i povijesni pravni presedan u španjolskom slučaju As Conchas. Tamo je Vrhovni sud presudio da zaštita zdravlja i temeljnih ljudskih prava ljudi na čist okoliš, vodu i dom mora biti iznad profita megafarmi.

Aktivisti u poljskoj „prijestolnici” uzgoja peradi, gdje se bilježi sve veća epidemija ptičje gripe. Żuromin, Poljska. © Pawel Starnawski / Greenpeace

Šutnja nije zlato. Zlato je zdravlje.

Istovarivanjem tona gnoja ispred ministarstva u Parizu i masovnim prosvjedima u Berlinu, građani traže hitan okret prema održivoj poljoprivredi. Aktivisti Greenpeacea i stanovnici Żuromina, poljske prijestolnice peradarstva, prosvjeduju u kajacima. Stanovništvo bugarskog Debeleca pravno blokira udvostručenje megafarme, dok Ukrajinci prosvjeduju pred međunarodnim bankama koje financiraju peradarske projekte u njihovim zajednicama.

Prosvjed ispred ureda Europske banka za obnovu i razvoj (EBRD) koji financira MHP tvrtku u Ukrajini. © NGOD Ecoaction fotoarhiv

Otpor u Hrvatskoj

Nije gotovo dok nije gotovo!

2024. godina:

Otpor u Hrvatskoj započeo je u Lekeniku s prvom najavom izgradnje klaonice, farme, tvornice stočne hrane, valionice i zgrade za radnike. Nakon Lekenika, aktiviralo se stanovništvo Velike Ludine, koje saznaje da su postrojenja planirana i kod njih. Zbog fragmentiranog iznošenja informacija javnost u početku nije imala uvid u ukupan broj lokacija diljem Hrvatske i planirane kapacitete uzgoja, što je rezultiralo tek sporadičnim reakcijama lokalnih zajednica.

Svibanj 2025.:

Do prvog masovnog otpora dolazi nakon javne rasprave o klaonici u Sisku, kapaciteta više od 80 milijuna pilića godišnje. Građanska inicijativa „Siščani ne žele niti Smetlišćani” organizirala je prosvjed pod nazivom „NE pilićarskoj eko bombi!”, kojemu su se pridružile inicijative iz Lekenika i Velike Ludine, kao i Prijatelji životinja i Zelena akcija. Prosvjed je okupio više od 1500 građana.

Studeni 2025.:

Nakon utvrđivanja da dva investitora planiraju 24 zahvata na 12 lokacija u četiri županije, udruge Zelena akcija i Prijatelji životinja udružuju se s lokalnim građanskim inicijativama iz Sisačko-moslavačke županije, čime pokret dobiva nacionalnu dimenziju. U veljači 2026., zajednički, uz podršku više od 160 udruga iz Hrvatske i Europe, organiziraju središnji prosvjed u Zagrebu na kojemu se okuplja više od 5000 građana.

Travanj 2026.:

Na drugom zajedničkom prosvjedu u Sisku okuplja se više od 3.000 građana, a nove inicijative iz Koprivničko-križevačke i Varaždinske županije pridružuju se zajedničkom pokretu.

Prosvjedna akcija Prijatelja životinja i Zelene akcije Selo gori, a Vlada se češlja. Zagreb, lipanj 2026. © Zelena akcija

Travanj-lipanj 2026.:

Organizira se niz akcija ispred Vlade i resornog ministarstva, kao i protestni koncert za zaštitu posebnog rezervata Veliki Pažut. Pisane su peticije, primjedbe na studije utjecaja na okoliš i brojni dopisi. U međuvremenu, Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije obustavlja postupak za klaonicu s bioplinskim postrojenjem u Sisku, zbog neusklađenosti s prostornim planom. Zaustavlja se i klaonica u Velikoj Ludini, na zahtjev jednog od investitora, koji najavljuje i obustavu ostalih projekata u Sisačko-moslavačkoj županiji.

Izlazak aktivista s transparentima protiv megafarmi na koncertu Zelena Šalata za svijet bez šnicla, Darko Rundek&Ekipa. Zagreb, srpanj 2026. © Daniele Stefanini

Budućnost:

Unatoč djelomičnom povlačenju projekata, udruge i građanske inicijative pod sloganom „Nije gotovo dok nije gotovo” nastavljaju s aktivnostima do obustave svih planiranih zahvata.

Industrijski uzgoj ubrzava klimatsku krizu

Stočarski sektor stvara 12 – 17 % ukupnih emisija stakleničkih plinova u EU-u, što dodatno pogoršava klimatske promjene.

Posljedice ekstremnih vrućina pogađaju i same životinje zatočene u industrijskom uzgoju. Tijekom toplinskog vala koji je 2026. zahvatio Francusku, umrle su stotine tisuće pilića, a na nekim farmama u jednom danu čak polovica jata. Sustav za prikupljanje lešina bio je preopterećen do te mjere da su vlasti razmatrale izvanredno zakapanje životinja na farmama.

Dva od 33.000 pilića piju vodu iz pojilice unutar gusto ispunjene hale za tov na industrijskoj farmi tovnih pilića. Subsaharska Afrika, 2022. © Jo-Anne McArthur / Sibanye Trust / We Animals

Google Sites

Report abuse